Zatvaranje škola je normalna pojava, a u njih 117 nije upisan nijedan jedini novi učenik.
Masovno iseljavanje pogotovo iz Slavonije traje već pet godina, a iz Hrvatske i dalje odlaze autobusi puni onih koji idu trbuhom za kruhom.
Ekipa portala index.hr je otišla na zagrebački autobusni kolodvor gdje su zatekli već standarni, ali i dalje tužan prizor – uplakane majke.
Ovog smo ih puta sreli dvije, jedna je plakala za svojim 18-godišnjim sinom koji odlazi u Njemačku, a druga se pak opraštala od obitelji i vraćala u München gdje radi posljednjih osam mjeseci.
Ada iz Sesveta zajedno je s mlađim sinom došla ispratiti starijeg koji ima 18 godina i tek je završio srednju školu.
Imamo obitelj u Njemačkoj i oni su sinu našli posao pa ide vidjeti, odraditi probni rok.
Završio je srednju školu za automehaničara, a u Njemačkoj će raditi u autolimarskoj radionici.
Odlazi jer ovdje nema posla, evo ja sam već godinama bez posla.
Ako se on snađe, vidjet ćemo pa možda svi odselimo, suprug još premišlja bi li ostao ovdje ili također otišao u Njemačku jer, gledajte, u Hrvatskoj sad nije bajno, a bit će još gore, rekla nam je Ada.
Pet obitelji s djecom je samo iz mog susjedstva odselilo iz Hrvatske
A nakon što smo prišli drugoj gospođi i pitali je odlazi li i ona u Njemačku raditi, samo je briznula u plač.
Oprostite, teško mi je, ispričavala nam se što plače, pa nastavila:
Da, vraćam se iz posjeta svojoj obitelji.
U Njemačku sam odselila u siječnju.
Otkrila nam je da već osam mjeseci radi u jednom restoranu u Münchenu kao kuharica.
U Osijeku je radila u trgovini, s plaćom koju je primala ona, suprug i dvoje djece jedva su preživljavali.
Ovdje sam bila na minimalcu, imamo dvije srednjoškolke.
Jedna je sad završila srednju, a mlađa sad kreće u drugi razred srednje škole.
Ova starija sad polaže vozački pa razmišlja da i onda dođe živjeti i raditi u München.
Užasno mi je teško bez obitelji, no život u Njemačkoj mi je daleko bolji.
Puno sam bolje plaćena i cijenjena.
Šef mi se svaki dan zahvaljuje na odrađenom poslu kad završim smjenu, cijeni me kao zaposlenicu, svaki dan me pita kako sam.
Tako nešto u Hrvatskoj od strane bivših poslodavaca nisam nikad doživjela.
U Hrvatsku bi se vratila samo da se u potpunosti promijeni situacija u zemlji i da od svog rada možemo normalno živjeti, a ne preživljavati.
Evo, primjera radi, iz mog susjedstva u Osijeku je čak pet obitelji odselilo skupa s djecom u Njemačku.
Ljudi odlaze, žele živjeti bolje”, ispričala nam je Ivana.
Razgovarali smo i s Marijanom koja u Njemačkoj živi već četiri godine.
Ova Zagrepčanka u Njemačku je, dodaje, odselila zbog neimaštine.
U Zagrebu sam imala posao, ali suprug nije.
Bili smo podstanari s malim djetetom i takva životna situacija nas je prisilila da odemo.
U Njemačkoj nam je dobro, radimo, posao se odmah nađe i dobro je ako se navikneš, međutim tamo je potpuno drugačiji način života.
Kod njih nema ispijanja kava.
Oni ne znaju za taj običaj.
Istina je, dobro se zaradi jer tamo uvijek imaš mogućnost raditi više poslova i dodatno zaraditi.
Plaćaju se velike sume jer, recimo, 1200 eura plaćamo stanarinu, onda si možete misliti kolike su plaće kad to bez problema platimo.
Ali ono što me muči je što smo tamo uvijek građani drugog reda.
Mi se planiramo vratiti u Hrvatsku kad nam dijete krene na fakultet”, rekla nam je Marijana.
Ako uspijem u Njemačkoj, doći će i moj suprug
Razgovarali smo i sa Zagrepčankom Vlatkom koja prvi put odlazi živjeti u Njemačku dok joj suprug još neko vrijeme ostaje u Zagrebu jer, kaže, sve ovisi o tome kako će se ona tamo snaći.
Brat mi živi u Njemačkoj i on mi je našao posao u jednoj pekari na pripremi sendviča, a kasnije ću raditi u prodaji kad naučim bolje jezik.
U Zagrebu sam radila u jednoj privatnoj voćarni, no cijelo ljeto sam prodavala lubenice od 9 ujutro do 20 sati i to za 200 kuna po danu.
Nisam imala slobodne ni vikende ni blagdane. Brat mi je sad pronašao posao pa ću vidjeti kako će biti, a onda ako uspijem, doći će i moj suprug”, rekla nam je Vlatka.
Srednjoškolci sretni životom u Njemačkoj: “Nikad se više ne bi vratili u Hrvatsku”
Na autobusnom smo zatekli i sestru i brata koji odlaze u Njemačku gdje žive posljednje tri godine s roditeljima.
Bili smo na moru i sad se vraćamo u Njemačku.
Super nam je tamo, u Zagrebu nam je mama dugi niz godina bila na burzi i samo je radila poslove na crno, dok je u Njemačkoj odmah dobila posao, tata isto.
Iako nam fale prijatelji, nikad se više ne bi vratili u Hrvatsku živjeti, rekla nam je Ana koja sad završava srednju medicinsku školu.
Po dolasku u Njemačku je prvo godinu dana učila jezik i onda nastavila školu.
Priznali su joj, kaže, prva dva razreda medicinske koju je završila u Zagrebu.
Marko je samo dodao da bi se on vratio u Hrvatsku samo da osvoji poveći iznos na lotu.
Životom u Njemačkoj su zadovoljni.
Vršnjaci su nas super prihvatili u školi, a ima i dosta naših, ne samo iz Hrvatske, već i iz susjednih zemalja.
Odlično nam je, sviđaju nam se i škola i općenito život tamo.
Znamo i da nas po završetku škole tamo odmah čeka posao, odnosno da ćemo ga bez problema naći za razliku od Hrvatske, rekla nam je još Ana koja je s bratom bila na moru pa su potom došli malo i u Zagreb u posjet prijateljima.
I dok smo razgovarali, vozač je pozivao putnike da uđu u autobuse, ne jedan, već nekoliko njih koji su stigli iz Vinkovaca, pa preko Zagreba nastavljaju put za München i Frankfurt, a svi su redom krcati.
Interesantno je da svi hvale i mede o Njemačkoj (naši ljudi su poznati po tomu), a svi se voze autobusima!?
To nam mnogo govori, samo što to pojedini ne vide ili ne žele vidjeti..
Naučnik doc. dr. sc. Tade Jurića, historičar i doktor političkih nauka s Hrvatskog katoličkog univerziteta je sproveo i veliko istraživanje o iseljavanju Hrvata u Njemačku.
Prema podacima Eurostata, već se iselilo 348.000 ljudi.
To je 23 puta više nego poginulih u ratu 1991-1995 godine.
Ako ovaj tempo nastavi iz Hrvatske će se ljudi iseljavati još samo pet godina, kad bi migracijski potencijal bio potpuno ispražnjen.
Naprosto, više ne bi imao tko otići iz zemlje.
A nakon što u Hrvatskoj ostanu samo određene skupine ljudi, percepcija ispitanika o budućnosti vrlo je mračna i sumorna.
Možda to netko svjesno pravi prostor i mjesto za migrante sa Bliskog istoka?
