Kujo Kriještorac atentat Zoran Đinđić

Kujo Kriještorac likvidiran kao ključni svjedok

229

Kujo Kriještorac je bio jedini svjedok koji je u policiji na dan ubistva premijera Zorana Đinđića u ulici Admirala Geprata vidio, a zatim u policiji na fotografiji prepoznao optuženog Vladimira Milisavljevića zvanog Vlada Budala.
Svjedok Kujo Kriještorac nije dočekao da o tome svjedoči na glavnom pretresu jer je ubijen je 1.3.2004. godine oko 23h sa desetak hitaca ispaljenih iz vatrenog oružja sa prigušivačem.
Ubijen je kroz prozorsko staklo kombija na parkingu svoje kuće u Žarkovu u momentu kada je krenuo da parkira kombi u dvorište svoje kuće.

Kujo Kriještorac izjava u policiji

On je prije nego što je ubijen dobijao prijetnje i anonimne telefonske pozive, a nekoliko sedmica prije ubistva pretučen je pred kućnim pragom.
Policija je tad saopštila da je on kao vlasnik poznatog lanca prodavnica i pekara bio žrtva reketaša i da njegova smrt nema veze sa suđenjem za ubistvo premijera.
Nove informacije povodom ovog slučaja se otvorilo nakon ranjavanja i hapšenja odbjeglog pripadnika zemunskog klana Sretka Kalinića u Hrvatskoj.
On je tad u bolnici rekao policiji kako je Luka Bojović naručio i organizovao ubistvo Kuje Kriještorca, a onda priznao da je po njegovom nalogu učestvovao i u atentatima na Andriju Draškovića i Zorana Nedovića Šoka.
Sretko Kalinić je tad priznao da su pod njegovim vodstvom ubili dva svjedoka atentata na premijera Zorana Đinđića – Kuju Kriještorca i Zorana Vukojevića Vuka.
Luka Bojović je organizovao i platio ubistvo Kriještorca, a taj zločin je počinio Miloš Simović.
Kako god, ubistvo jedinog svjedoka Kuje Kriještorca do današnjeg dana zvanično nije rasvijetljeno, kao ni motivi tog ubistva jer postoje nezvanične informacije kako Sretko Kalinić poslije izručenja Srbiji više nije želio da govori o ovom slučaju.
Niko za sad nezna razlog takve odluke Sretka Kalinića da više ne govori o nečemu što je ranije priznao policiji.
Kujo Kriještorac je u policiji ispričao kako je Vladu Budalu (Vladimir Milisavljević) viđao dva-tri dana prije, ali i pred sam atentat u Ulici admirala Geprata ispred broja 14, odakle je pucano na premijera Srbije.
On je ispričao kako je tad u mjesecu martu 2003. godine stalno prolazio Gepratovom ulicom zbog renoviranja jedne svoje pekare u Balkanskoj ulici.
Moram priznati da je tih dana u toj ulici bila nekako čudna atmosfera i ponašanje ljudi koje sam sretao u istoj, a pogotovo istih faca rekao je policiji Kujo Kriještorac.
Dan ili dva prije atentata na Premijera sam htio da se parkiram ispred zgrade na broju 14, ali mi to nije dozvolio mladić crne kose u crnim pantalonama.
Bio je visine oko 180cm, rekao mi je da odmah sklonim kombi jer se tu izvode neki radovi, vidio sam iza i neke radnike sa telefonskim kablovima.
Na dan atentata, tog kobnog 12. marta sam opet htio da se parkiram kod istog ulaza oko 11:50h, ali taj isti mladić mi je opet rekao da se sklonim.
Bilo mi je to malo čudno, ali sam se opet sklonio i dok sam odlazio prema Ulici kneza Miloša, vidio sam u toj ulici crveni opel sa sva četiri upaljena žmigavca, izjavio je Kujo Kriještorac.
Kasnije nakon atentata, kada je na TV-u i po novinama objavljena slika Vladimira Milisavljevića zvanog Vlada Budala, odmah sam prepoznao u njemu mladića iz Gepratove koji me više puta sklanjao sa parkinga.
Odmah sam otišao u policiji i ispričao sve što sam tih dana zapazio u toj i okolnim ulicama.
Kujo Kriještorac je na dan ubistva premijera Zorana Đinđića, osim Vlade Budale vidio još jednu sumnjivu osobu koja se stalno motala u toj ulici.
Policiji je tad rekao da je u pitanju osoba svijetle kose, međutim Kujo Kriještorac je ubijen prije nego što je na osnovu toga u sudu mogao da prepozna nekog od prisutnih optuženih – izjavila je Maja Kovačević tadašnji portparol Specijalnog suda.

Zvezdan Jovanović promijenio iskaz

Ubica, odnosno osoba koja je pucala u Zorana Đinđića, Zvezdan Jovanović je prvo priznao da je on pucao.
Izjava je glasila: Sedam na stolicu, nemogu me videti, cev samo malo viri..
Dolazi kolona, zaustavlja se Đinđićev automobil, a momak iz obezbeđenja iznosi štake.
Ne mogu da pucam od tog momka, tek se stvara pozicija za pucanje kada Zoran Đinđić dolazi do ulaznih vrata.
Čudno je okrenut, nekako sa strane i neznam tačno koja je njegova pozicija, ali to je delić sekunde i momenat za pucanje.
Pucam jednom, hoću da potvrdim pogodak, pucam drugi put.
Nakon ove izjave Zvezdan je tokom svoje završne riječi rekao sve suprotno.
Nisam ubio Zorana Đinđića, nisam ranio Milana Veruovića, nisam uradio niti jedno jedino djelo koje mi se stavlja na teret ovom optužnicom.
Odgovorno tvrdim da to nije moja izjava i da nikad nisam davao nikakvu izjavu.
Ja sam pristao da im potpišem šta god oni budu tražili samo da mi ne diraju porodicu.
Maltretirali su me i pokušavali da me nauče šta treba da pričam.
Nije im baš išlo jer sam bio psihički u autu, i psihički i fizički u autu.
Onda su mi na podao način pokazivali slike i ujedno ispitivali.
Te slike koje su pokazivali i među slikama kad mi pokaže – poznaješ li ovog, poznaješ li ovog, a poznaješ li ovog, i pokazuje mi slike mog djeteta.
Nakon te torture sam pristao na sve i rekao da, jesam sve uradio kako piše samo da mi ne diraju porodicu.
Sve ostalo po pitanju izjava, potpisa i montiranih snimaka je podmetačina pojedinaca iz policije i tužilaštva.

Zoran Đinđić na dan atentata imao poziv upozorenja!

Atentat na Zorana Đinđića predsjednika Vlade Republike Srbije izvršen je 12. marta 2003. godine, a jedini svjedok u ovom slučaju je bio Kujo Kriještorac koje je kasnije takođe ubijen.
Zoran Đinđić je tog kobnog 12. marta 2003. godine oko 12:25h pogođen snajperskim hicem ispred ulaza broj 5. zgrade Vlade Srbije.
Kujo Kriještorac, vlasnik obližnje pekare je tada bio parkiran u blizini Zavoda za fotogrametriju.
On je kasnije posvjedočio da je vidio Vladu Budalu, a zatim je iznenada pod nerazjašnjenim okolnostima ubijen 1.3.2004. godine, samo nekoliko dana nakon što je dao iskaz u policiji.




.