Uz životni standard kakav konzumiram, a vi mi ga pripremiste, ja stvarno ne znam koliko ću dugo živjeti pa evo odlučih da vam napišem pismo zahvale, kako ne bi bilo da vam nikad ništa konkretno ne napisah i ne rekoh.

Bez obzira kojoj političkoj stranci pripadate, opoziciji ili vladajućim (isto mu ga dodje jer ste svi u koalicijama), želim vam se zahvaliti što ste od jedne jake industrijske, poljoprivredne i turističke zemlje.. moje djedovine… u samo 20 i kusur godina uspjeli napraviti, što bi narod reko – “Go kurac”.

Od žitnih polja ste uspjeli napraviti ledinu…”utabano seosko fudbalsko igralište”… na kom “utakmica” nije odigrana već 20 godina pa je korov preuzeo i naš i protivnički šesnesterac zajedno sa centrom.
Mora da ste ponosni na to? – čestitam vam!

Čestitam vam i na tom što ste uspjeli sjebat svu drvnu industriju kraj živih šuma pa sad drvene stolice koje su napravljene od našeg drveta kupujemo od Talijana, Švedjana itd…jer eto…oni to mogu, a mi ne.

Uspjeli ste i u tome da 90-tih isisate sve pare iz naših domaćih banaka koje ste kasnije sanirali sa našim novcem, a onda ih prodali strancima uz ogromne provizije za vas i vaše porodice pa vam sada sinčići i kćerkice uživaju dok mi jedemo govna koja ste vi izasrali.
Da ne govorimo kako ste u ratu bili patriote, to vam nikako nemogu zaboraviti.. evo suza mi kanu.
Ponosim se sa vama…

Uspjeli ste sjebat i poznate građevinske firme koje su radile po čitavom svijetu i zapošljavale na desetine hiljada radnika.
Naši građevinari su prije bili cijenjeni u cijelom svijetu…a danas?
Danas ste od njih oformili građevinsko mafijaške organizacije koja jedna drugu koči i međusobno se kolju poput vukova nad pljenom, i to direktno za vašu korist…za vašu i vaših sinčića i kćeri.
Ponosim se sa vama. Čestitam.

Čestitam vam i na tome, što ste u ono malo državnih firmi što je ostalo, uspjeli ugurati svoje rođake pa sad nama običnim “malim” ljudima javljanje na javne konkurse u vezi dobivanja posla izgledaju kao sajens jebeni fikšn.
Bravo. Čestitam. Ponosim se sa vama.

Uspjeli ste sjebat kompletnu industriju…ne jednu…ne dvije firme, fabrike…vi ste uspjeli sjebat do temelja kompletnu industriju…sve sve sve…i više od SVE.
Ono što cijelom svijetu treba, nama ne treba – za to ste se pobrinuli vi.
Čestitam. Ponosim se sa vama al baš ono, što bi reko Edo Majka – pravo pravo!

Kako ste sjebali industriju, tako ste sjebali i radnička odmarališta na moru.
Ista ona u koje bi svake godine radnici sa svojim porodicama za jeftine pare otišli na te 2 jebene sedmice…2 sedmice mora…2 sedmice u kojima su padali romantični poljubci sa prvim ljubavima, negdje na Jadranskom moru.
Danas si malo ko može priuštiti 2 sedmice mora…a da nema romantičnih poljubaca po novčaniku od umiljatog Jadranu, za to ste se pobrinuli vi.
Čestitam vam. Ponosim se sa vama.

Ponosim se sa vama, kada mi prijatelj…visoko obrazovani stručnjak u svom poslu govori:
– Stari, možda sam uspio riješiti Kanadu!
Mogu samo reći da ukoliko moj prijatelj i ode, Kanada će biti jedna sretnija zemlja.
A vi? Ne brinite se, tu sam ja da se ponosim vama.

Ponosim se sa vama, kada me moj prijatelj Mrki…inače vrhunski zidar…nazove pa kaže:
– Krule prijatelju…kud sve ovo ide u pičku materinu…suze mi na oči od muke idu!
Mogu samo reći da je Kanada tužna što nema mog Mrkog.
A vi? Ne brinite se…tu sam ja da se ponosim vama.

Čestitam vam i na tome što ste nakon rata uspjeli naštampati papir sa preko 500 000 invalida i poginulih kao da smo ratovali protiv Kine i Indije zajedno, te u tu brojku ugurati sebe…svoje rođake…rođakove rođake…i od rođakovih rođaka rođake.
Znam da je to za vas bilo jebeno, vrlo jebeno…mislim…ne rat…nego to sve papirnato sprovesti i napraviti…ne morate mi objašnjavati, pobogu, pa bar vam ja vjerujem.
Znam da vam je bilo jebeno srediti papire za penzije i činove…oh…pobogu…pa kao da je bilo lako tamo negdje 1991…1992…sa BMW-om sletiti u jarak sa činom majora…pukovnika… jedno 80 km od prve linije.
Mislim da sam ja jedini koji vas razumije i stoga se ponosim sa vama.

Ponosim se ja sa vama i kad je u pitanju mladi čovjek koji je tek izašao iz srednje škole jer osim što ništa ne zna raditi nigdje nema priliku i naučiti.
To ste mu sredili vi.
Bože kako vas volim i ponosim se sa vama.

Najmanje 100 afera ste proizveli čija se materijalna šteta mjeri u MILIJARDAMA EURA koje ste sebi slili na razno razne bankovne račune Kajmanskih ostrva i Ekvatorijalne jebene Gvineje čiji direktor banke ni ne zna da je nekad postojala Jugoslavija, ali zna da postojite vi.
Čestitam…i naravno…ponosim se vama.

Ne mogu vam opisati koliko sam sretan što ste svojevremeno uzimali radnicima od plata i usta…a sad razmišljate da dignete i PDV jer to tako mora, valjda.
Nakon 20 godina organizovane pljačke i uništavačine uspjeli ste sjebat sve što hoda…puzi…gmiže…a rupe u državnoj kasi da čepimo mi?
Opisati vam ne mogu koliko se ponosim vama.

Čestitam vam i na borbi za ulazak u EU čije sam i sam standarde prigrlio odmah, pa sad dok cijela Evropa spava, ja u 10 naveče palim veš mašinu kako bi oprao veš po jeftinijoj tarifi struje čiju ste cijenu formirali kao da je ista 3 puta obišla Zemlju pa tek onda došla u moju veš mašinu.
U ponoć kad Evropljani sanjaju, ja se jebem sa centrifugom od veš mašine zajahavši istu kako mi nebi otišla u hodnik.
Ponosim se sa vama…kao i moja drla od veš mašine.

U samo 20 godina sjebali ste sve!
Sve što se na domaćem jeziku izreći iz usta može, vi ste sjebali.
Niste vi uništili, vi ste SJEBALI.
Kontate? SJE – BA – LI.
Tim sjebanlukom, sjebali ste i malog poštenog čovjeka, koji sam sebi nameće da je nesposoban, a zapravo…PREŽIVJETI u ovoj hrpi govana koju ste vi izasrali, može samo nadčovjek…super čovjek…jebeni SUPERMAN.

Moj Mrki je jednom na usranoj baušteli rekao:
– Ništa im sveto nije, majku li im jebem lopovsku!
Ah, oprostite mom Mrkom na psovanju…a i sam nisam siguran na koga je mislio.
Nije na vas…jer vi ste iskreni i pošteni….zato se ja i ponosim vama.
Narode čestitajmo, glasajmo i nagradimo ih ponovo!