Zoran Đinđić je bio upozoren od američkog ambasadora, ali mu nije konkretno rečeno zašto ga upozorava i o čemu se radi.
Dana 21.02.2003. godine je zemunski klan pokušao atentat na Zorana Ðinđića kod hale Limes (današnja Štark arena), a u upravo tog dana je premijer primio famozni poziv na telefon.
Očigledno je da su u to vrijeme britanska i američka tajna služba su vrlo dobro znale da se tadašnjem premijeru Srbije Zoranu Đinđiću radi o glavi, ali nisu ništa uradili da to spriječe.
Zoran Đinđić i prvo upozorenje
U jutro 21.02.2003. godine, Zoran Đinđić je trebalo da otputuje u zvaničnu posjetu u Banju Luku povodom otvaranja prve Hemofarm fabrike lijekova u Republici Srpskoj.
Kolona vozila koja se kretala auto putem Beograd – Zagreb ka aerodromu činila su tri automobila vlade obilježena rotacionim svjetlima i sirenama, a premijer je bio u prednjem vozilu.
Kretali smo se brzinom od oko 130 km/h kada je oko 9:15h, kod Beogradske arene, jedan kamion iz desne zaustavne trake naglo skrenuo u lijevu brzu traku.
U toj preticajnoj traci se nalazio premijer, a srednju traku do nje je obezbjeđivalo još jedno naše vozilo za svaki slučaj.
Vozač premijera je nekoliko stotina metara ranije primjetio čudno kretanje kamiona.
Prvo je smanjio brzinu na oko 100 km/h, a zatim opet naglo zakočio i brzo obišao kamion s desne strane, te nastavio prema aerodromu.
Odmah smo obavijestili treće vozilo da provjeri taj kamion iz razloga što je vozač sakrivao lice i činio se sumnjivim.
Upravo tako, vozač kamiona „mercedes“ koji nije bio registrovan bio je Dejan Milenković Bagzi, pripadnik Zemunskog klana čija je namjera bila da presječe i zaustavi kolonu.
Onda na red stupaju skriveni saradnici koji su imali zadatak da minobacačem „zoljom“ ubiju premijera, ali im je taj plan propao.
To jutro je William Montgomery, bivši ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Srbiji vršio strašan pritisak na premijera.
Ovo je ispričao Milan Veruović, član obezbjeđenja premijera Srbije koji je sjedio na prednjem sjedištu automobila kojim se vozio Zoran Đinđić.
Milan Veruović kaže da nikad nije vidio premijera da tako drsko razgovara sa nekim kao što je bilo to jutro sa američkim ambasadorom.
On je u tom kratkom putu do aerodroma zvao nekoliko puta, a premijer ga je bukvalno otkačio i telefon predao meni.
Spustio mu je slušalicu i onako naglas prokomentarisao predamnom i vozačem: Odakle vam pravo da me to pitate.
Ovaj me zove i pita zašto idem u Banja Luku, a ustvari ne pita zašto idem već mi kaže da odmah trebam okrenuti auto na autoputu.
Da ću time ugroziti plan, da ću time ugroziti i interese Sjedinjenih Američkih Država itd.
Onda počinje zvati Aleksandra Joksimović koja je bila pomoćnik ministra inostranih poslova.
A Zoran mi je prije toga kad mi je dao telefon rekao da ne želi razgovarati ni sa njom ni sa ambasadorom i ja sam joj par puta rekao nemojte više zvati.
Ulazimo u avion i premijer ne želi razgovarati sa vama, čut ćete se sa sekretaricom.
Očigledno su tad obaveštajaci britanske MI6 i američke tajne službe CIA znali mnogo.
Podignute mjere obezbjeđenja na najviši nivo
Ja sam tog dana od svog načelnika dobio naredbu da mjere obezbjeđenja podignemo na najviši nivo.
Ne zbog poziva ambasadora nego zbog kamiona i Dejana Milenkovića Bagzija.
Moramo smanjiti i skratiti sva kretanja Predsjednika, da se strogo bude u zatvorenim prostorijama.
Da sve bude provjereno i obezbjeđeno prije dolaska i ulaska.
Bukvalno boravak u Banja Luci mora biti kristalno čist.
Odmah nedugo zatim me pozvao na telefon Zoran Janjušević i rekao da ništa ne govorim Predsjedniku, a da je situacija veoma ozbiljna.
Kod njega su stizali izvještaji BIA – Bezbjednosno Informativne Agencije i on je direktno učestvovao u tom slučaju.
On mi je na telefon rekao kako je stvar ozbiljna i da tamo u Banjaluci sve zategnem maksimalno, a da će nas on sačekati na aerodromu pri povratku i lično objasniti sve u vezi Bagzija.
Tako je i bilo, on nas je sačekao i sve objasnio, a Zoran Đinđić je sve razumio i stvar shvatio veoma ozbiljno.
Iste večeri je došao William Montgomery da se izvine za neprijatne razgovore koje su vodili tog dana.
Donio je cvijeće, bombonjeru i viski, kaže Milan Veruović.
Zoran Djindjic i Milorad Ulemek Legija
Ubistvo premijera Zorana Đinđića prate mnogobrojne kontroverze i nerazjašnjena pitanja.
Zoran Đinđić je ubijen na ulazu u zgradu vlade Srbije u Beogradu 12.03.2003. godine snajperom.
Za atentat su osuđeni Milorad Ulemek Legija, Zvezdan Jovanović (kao neposredni izvršilac) i još desetorica saučesnika, dvojica vođa zemunskog klana Dušan Spasojević i Mile Luković Kum.
