Angela Merkel i neke evropske zemlje su velikodušno prihvaćale izbjeglice-migrante, ali zbog jačanja desnice i porasta “terorističkih napada” situacija se danas drastično izmjenila.
Mnogi analitičari i bezbjedonosni stručnjaci smatraju da je sad već kasno sprovesti čistku kad se veliki broj terorista infiltrirao u EU, pogotovo u Njemačku.
Po nekim nezvaničnim podatcima ušlo je sigurno minimalno 70 000 dezertera, odnosno prikrivenih terorista spavača Islamske Države.
Opozicija se u velikoj mjeri složila da je kriva politike otvorenih vrata koju je Merkelova objavila 2015. godine.
Tim potezom je baš otvorila vrata migrantima, teroristima, ali i ekonomskim došljacima iz drugih EU članica u kojima je cilj pronaći posao i ostati u Njemačkoj na tuđoj grbači.
Pobjegla od džihadiste ISIS u Njemačku pa ga tamo srela na ulici
Angela Merkel ima pobune i u svojoj stranci
Njemačka kancelarka se skoro suočila sa pobunom u svojoj Hrišćansko-demokratskoj stranci (CDU) čiji su visoki članovi odlučili da podrže anti migrantsku politiku.
Komentatori u Njemačkoj ponavljaju da je Angeli Merkel moralo da postane jasno kako kraj njenog kancelarskog mandata nije tako daleko.
Kancelarka se uporno zalaže da se azilska politika mora riješiti na nivou svih 28 država EU.
Ali o ovoj ideji i politici kancelarke niko više ne vjeruje.
I vrabci na granama znaju da je nemoguće uskladiti zajedničku migrantsku politiku među 28 zemalja EU, kad se o migrantskoj politici ne mogu dogovoriti ni dvije njemačke sestrinske vladajuće stranke CDU i CSU.
To je prosto nemoguća misija kažu iz opozicije.
Vrhunac je bio kad je lupila da je za nju pitanje kako pristupiti migraciji neka vrsta ispita presudnog za budućnost i za jedinstvo kompletne Evrope.
Problemi su se nadvili tokom protokolarnog rukovanja s turskim predsednikom Redžepom Tajipom Erdoganom jer mu je odbrusila.
Ona je rekla da između Turske i Njemačke postoje velike razlike i nema potrebe glumiti prijateljstvo tamo gdje ga nema.
Shvatila je da sad kad joj se ljulja stolica svi okreću leđa i gledaju samo sebe.
Iza osmijeha turskog predsjednika se jasno vidjela odmazda i prijetnja za ponovno otvaranje “balkanske rute” koja se aktivira preko Turske i Grčke.
Turski predsjednik Erdogan ponovo pušta migrante i tako radi pritisak na Evropu zarad svojih ciljeva i politike.
Kancelarka u zadnji tren pokušava da okrene ploču
Angela Merkel je svjesna da gubi tlo pod nogama i da Evropa uviđa da njeno rješenje za azilsku krizu ne funkcioniše.
Ona je izjavila da su njeni konzervativni saveznici doživjeli veliki gubitak na izborima u Bavarskoj, shvatila je da su glasači izgubili povjerenje u vladu.
Lekcija iz svega ovog je da ja, kao kancelarka moram da povratim to povjerenje, radit ću na tome što energičnije budem mogla.
Vadila se na to da su (Izbori) pokazali kako čak najbolji ekonomski podatci, gotovo potpuna zaposlenost u svim dijelovima Bavarske, nisu dovoljni kada nedostaje nešto što je veoma važno – povjerenje”.
No, zaboravila je kako ti podatci nisu realni jer se pod +2,1% radnika vode ekonomski došljaci iz drugih EU članica.
Opozicija smatra da je ona itekako svjesna kako Njemačka tone.
Vrlo dobro zna da prema novim analizama, trenutno kroz Afriku ide gotovo 30 miliona Afrikanaca u seobama i svi sanjaju odlazak u EU.
Velika većina ih je krenula iz zemalja zahvaćenih ratovima ili gladi, a gotovo svi dolaze preko Libije.
Kad se taj broj zbroji sa onima koji planiraju krenuti iz Sirije, Malija, Nigerije, Alžira, Egipta, Jemena, Sudana, Etiopije itd., tad se postavlja pitanje opstanka EU.
Ko će sve te ljude zaustaviti kad dođu na granice EU, Angela Merkel?
Shvatili su ljudi u vladama članica EU da je đavo odnio šalu i da baba Merkel lupa gluposti.
Tako je nova italijanska vlada poručila da će vraćati migrante i preusmjeravati sve brodove koji dolaze, a ovom pristupu se okreće Malta i Francuska.
Njemački ministar unutrašnjih poslova se slaže sa Austrijskim kancelarom Sebastianom Kurc da se hitno pošalju evropske snage pred libijske obale i da se brodovi s migrantima odmah vraćaju u Afriku.
Drugi korak je da se zatvore vanjske EU granice, a da se posebno štiti Grčka i Bugarska granica prema linijama dolaska migranata.
Na tim granica da se puštaju samo ljudi iz ratnih zona koji imaju pravo na azil.
Isto tako, Kurz insistira na strogom razlikovanju ratnih izbjeglica od ekonomskih useljenika koji žele u EU, većinom u najbogatije njezine članice.
Moramo pod hitno znati napraviti razliku izbjeglica kojima je život ugrožen od rata i ekonomskih uhljebica koje sanjaju socijalu na tuđoj grbači.
