Alija Izetbegović i Mustafa Cerić - Markale

Alija Izetbegović i Mustafa Cerić odobrili masakr na pijaci Markale

502

Alija Izetbegović i Mustafa Cerić su glavni tvorci plana masakra na pijaci Markale u Sarajevu koje sam lično čuo kako razgovaraju da bi trebalo podnijeti žrtve.
Masakr na Markalama je ideja koju je smislio reis-ul-ulema Mustafa Cerić i iznio je Aliji prilikom jednog razgovora koji sam slušao.

Reis Mustafa Cerić je veoma brzo ubijedio Aliju Izetbegovića da je to ispravan potez i da se “žrtve moraju podnijeti”.
Ove monstruozne podatke je objelodanio upravo bivši pripadnik obezbjeđenja Alije Izetbegovića koji je bio prisutan na sastancima.
Danas je 25. godišnjica stravičnoga masakra na sarajevskoj pijaci Markale pa iz tog razloga i donosimo ove dokaze o mračnom planu kojeg je odobrio Alija Izetbegović.

Alija Izetbegović i Mustafa Cerić o pijaci Markale

Svjedok Haaškog tribunala je pod šifrom GRM-116 izjavio kako je bio pripadnik specijalne jedinice “Biseri” i da je zato dobio zadatak da čuva Aliju Izetbegovića.
U tribunalu je predočen originalni dokument kojim se potvrdio identitet i da je osoba stvarno bila u ovoj jedinici te da je obezbjeđivao lično Izetbegovića.
Te sporne godine sam bio u obezbjeđenju Predsjedništva BiH koje je zasjedalo u zgradi Narodne banke u Sarajevu.
Prije svega moram reći da je najsnažniji uticaj na Aliju Izetbegovića imao bivši islamski vjerski poglavar reis-ul-ulema Mustafa Cerić kojeg je Alija izuzetno cijenio i slušao kad god bi ovaj došao sa nekom svojom idejom.
Njihov glavni cilj u to vrijeme je bio da izazovu intervenciju zapada izazivanjem masovne patnje u Sarajevu i Srebrenici kako bi stranci bombardovali srpske položaje.
Masakr na Markalama je ideja koju je smislio reis-ul-ulema Mustafa Cerić i iznio je Aliji prilikom jednog razgovora koji sam slušao.
Alija Izetbegović i Mustafa Cerić su vjerovali kako to nije grijeh jer će žrtvovanje nekolicine ljudi spasiti ostatak muslimanskog naroda u BiH.
Oni su govorili kako će muslimanski narod u BiH prodihati nakon masakra koji će šokirati čitav svijet kad ga prenesu svjetski mediji.
Bio sam prisutan i kad je Alija Izetbegović odobrio napad na Markale.
Alija je spomenuo Seferu Haliloviću i Mustafi Hajrulahoviću zvanom Talijan da je ova krunska i genijalna ideja od Mustafe Cerića koju je on shvatio i objeručke prihvatio.
Zadatak za sprovođenje plana su dobili generali Sefer Halilović i Mustafa Hajrulahović zvani Talijan.
Plan generala je bio da se minobacač postavi u pravcu Špicaste stijene, kod sela Mrkovići, jer se znalo da Srbi tamo imaju artiljeriju koja često gađa.
Tako bi se naša granata utopila u tu njihovu paljbu i niko ništa nebi posumnjao.
Alija Izetbegović i Mustafa Cerić su to prihvatili, a Sefer Halilović se okrenuo ka Talijanu i rekao: “Talijan će to sredit..” – opisao je svjedok GRM-116, naglašavajući: “Bio sam prisutan kada je Alija Izetbegović to odobrio”.
Međutim, na sljedećem sastanku Sefer Halilović je izvijestio Izetbegovića da prvi pokušaj (nažalost) nije uspio, jer je granata pala na neki krov blizu Markala.
Zatim je za novi pokušaj čekano da na osmatračkom položaju Unprofora bude ista posada sa kojom je postojao dogovor i dil da ne broje naše granate.
Alija Izetbegović im je rekao, uredu – pokušajte ponovo.
Oni su otišli i uskoro smo čuli vijesti o masakru koji se desio na Markalama, izjavio je svjedok GRM-116.

Masakr na Markalama

U slučaju eksplozije na Markalama, riječ je o dva odvojena napada na ovu sarajevsku pijacu u kojima je život izgubilo više od stotinu ljudi.
Prvi napad se dogodio 5. februara 1994. godine, kada je poginulo 68, a ranjeno 144 građana koji su se tu našli.
Krvoločni napad je ponovljen godinu i po dana kasnije kada je ubijeno 37, a povrijeđeno 90 ljudi.
Za ove napade su svi okrivili Vojsku Republike Srpske, iako je nekoliko nezavisnih timova istražioca ukazivalo da ne postoje dokazi da su projektili ispaljeni sa srpskih položaja.
Još jedan svjedok, čiji je identitet bio zaštićen pseudonimom GRM-097 kazao je da su Srbi bili optuženi za Markale i prije nego što je istraga bila kompletno završena.
Međutim, u komandu UN su počele masovno da stižu informacije koje su osporavale tu vijest.
Britanski oficir je bio na licu mjesta i naznačio da bi zbog visokih zgrada koje okružuju pijacu Markale, putanja minobacačke granate morala biti gotovo uspravna, što ga je navelo na zaključak da je možda bila ispaljena iz neposredne blizine.
Znajući od operativaca da Armija BiH redovno snajperima puca na plave šljemove i civile u Sarajevu, nebi me iznenadilo da su poslali i granatu na Markale.
Ovaj strašan događaj na sličan način je komentarisao i nekadašnji komandant snaga UN u BiH, britanski general Majkl Rouz.
U izvještajima koje su sačinili jedan francuski i jedan bosanski oficir, navode se tačno izračunati uglovi dolaska i slijetanja projektila na mjesto udara.
Oficiri UN su odmah otišli do te dvije lokacije sa kojih je bilo moguće gađati Markale.
Na prvoj nije bilo nikakvih tragova da su tamo bili postavljeni minobacači, a druga se lokacija nalazila u šumi odakle je bilo nemoguće gađati iz minobacača.
Osim toga, zbog zgrada koje okružuju pijacu Markale granata nije mogla stići sa srpskih položaja.
Svako ko barem malo zna o artiljeriji, jasno je da granata ne može da šeta.
Ujedno, nelogično je da jedna granata pobije i rani tolike ljude, a da druge dvije nisu nikoga ni ogrebale.
U tom trenutku Srbi su kontrolisali 70% teritorije zemlje, imali su više naoružanja i ratovali su bolje od bosanskih muslimana.
Bilo je nemoguće promijeniti ovu situaciju bez miješanja spolja u korist muslimana.
Čini mi se da su Alija Izetbegović i Mustafa Cerić shvatili da je to jedini način na koji mogu da dobiju naklonost, i ne isključujem da su bili spremni da žrtvuju stanovništvo, ma koliko to cinično zvučalo.

Rekonstrukcija i manipulisanje tragovima na pijaci Markale

Rekonstrukcija masakra na pijaci Markale

Srpski balističari su se zainatili da otkriju ko je mogao da ispali granatu na Markale jer im nikako nije išlo u korist da u tom trenutku neko ubija civile jer su imali 70% teritorije i puno više naoružanja od Armije BiH.
Zorica Subotić i Mile Potparić su zajedno sa kolegama balističarima iz SAD, Rusije, Njemačke, Francuske, Kine, Izraela i Češke prikazali da je nemoguće da je granata došla sa srpskih položaja, već da se možda radi o podmetnutim bombama.
Prva eksplozija okrenula je tezgu za 180 stepeni, a druga koja tada nije ni istraživana, dogodila se u susjednom prolazu, pod pravim uglom.
Nemoguće je da bude onoliko žrtava na Markalama od jedne granate 120mm koja ima 2,6 kg eksploziva.
Analize su to i potvrdile kada smo primjetili tragove na objektima na mjestu na kojima oni nikako ne bi mogli da se nađu od prve eksplozije – objašnjava vještak za balistiku.
Berko Zečević iz Bosne i Hercegovine je na osnovu položaja stabilizatora (repa granate) odredio upadni ugao i na osnovu toga procjenio odakle i sa koje udaljenosti je doletio projektil, to je neozbiljno.
On je odredio pravac i upadni ugao na osnovu stabilizatora koji je on sam stavio u razriveni krater!
Ne može se odrediti pravac doleta jedne mine na bazi toga kako se zabio stabilizator (rep) kojeg ti sam rukom staviš u rupu.
Eksplozija jednostavno otkine jedan dio granate, zavisi i od strukture i čvrstoće materijala, dejstva udarnog talasa itd.
Stabilizator (rep) će nakon eksplozije nastaviti da leti naprijed ili će se pasti negdje u blizini.
U originalnim video-zapisima primjetili smo da je repni dio projektila naknadno stavljen na mjesto gdje je poslije navodno i pronađen, a sve to se jasno vidi na snimcima i satu na snimku komisije Armije BiH.
To je bila okolnosti koja nam je učvrstila uvjerenje da je manipulisano tragovima na mjestu masakra.
Neki istražitelji Unprofora napomenuli su još tokom istrage da mina ne bi mogla da doleti tu, a da ne udari u krov.
Jedan visoki oficir UN je u svom ličnom dnevniku napisao, moj je utisak da su Muslimani gađali sami sebe, ali to je jako teško sada reći ljudima nakon ovolike tragedije.
Ključna stvar je što je prilikom eksplozije u “Markalama” u rupi na asfaltu ostao zabijen rep mine.
To je u stvarnosti nemoguće, upravo zbog toga niko od deset ekipa Ujedinjenih nacija, policije i vojske BiH, koji su radili nezavisnu istragu nije mogao da odredi odakle je došla ta kobna mina.
Danas sve više bivših oficira Armije BiH vjeruje da je tu eksplodirala ručno pravljena minsko-eksplozivna naprava.
Isti tip eksplozivne naprave je korišćen i u drugim slučajevima tokom rata u BiH gdje nije bilo moguće dokazati činjenično stanje.
Ista stvar ih povezuje, čudna eksplozija u kojima je ogroman broj mrtvih i ranjenih.
Evidentno je da su eksplozije na pijaci Markale poslužile kao pokriće za masovne napade avijacije NATO-a na Republiku Srpsku kojim su Alija Izetbegović i Mustafa Cerić bili oduševljeni.
Nažalost, nedužni ljudi koji su izgubili živote na Markalama i dan danas nemaju svoj mir.
Svi oni koji su izgubili nekoga u ovom masakru imaju pravo da sumnjaju jer se svakim danom sve više uviđa da Alija Izetbegović i Mustafa Cerić nisu ličnosti za hvalu.
Kada bi postojala odgovornost da se za dobrobit svih strana suočimo sa odgovornosću i preispitamo svoje krivice svima bi bilo bolje.

Sefer Halilović: Ako bude referenduma, biće i belaja – RS će nestati za 10-15 dana!

Jednostavno udružiti snage, dokazati i na kraju prihvatiti odgovornost onih koji su u njihovo ime činili zlodjela.
Onda bi možda jedan po jedan događaj bio riješen i niko nebi imao prostora da koketira sa žrtvama, a diranje u žrtve i osporavanje zločina samo podstiče neki novi zločin.




.