Isus Hrist i prorok Muhamed njihove razlike

Isus Hrist i prorok Muhamed – Razlike

791

Isus Hrist i prorok Muhamed imaju velike razlike u svom učenju i filozofiji koje ni danas dan mnogi vjernici ne razumiju.
U ovom članku ćemo pokušati da sažeto i kratko objasnimo koje su najosnovnije razlike između ličnosti Isusa Hrista i ličnosti poslanika Muhameda.
Ove dvije (Isus Hrist i prorok Muhamed) neosporno velike ličnosti su glavni temelji dvije najveće svjetske religije, a evo kako sljedbenici veruju o svojim utemeljiteljima vjere.
Kada govorimo o Isusu Hristu to će biti sa gledišta vjerovanja hrišćana, a kada govorimo o proroku Muhamedu a.s. to će biti sa gledišta vjerovanja muslimana.
Sve ovo je važno naglasiti zbog konteksta samog teksta, a u njemu koristimo činjenice i vjerovanja, a po vjerovanju jednih i drugih upravo su “vjerovanja” važnija od činjenica.

Isus Hrist i prorok Muhamed u očima vjernika

Isus Hrist i prorok Muhamed su živjeli u vrlo različitim društvenim okolnostima i veoma različitim vremenskim periodima što je posebno važno naglasiti na samom početku.
Djelilo ih je šest vijekova razmaka, Isus Hrist je stasao u jednobožačkom miljeu, a prorok Muhamed u mnogobožačkom.
Osnovne razlike su velike, a one kazuju da je Isus Hrist Sin Božiji.
Prostije rečeno Isus Hrist je Bog i jedna od tri ličnosti Boga u Svetoj Trojici, ostale dvije su Otac i Sveti Duh.
Prorok Muhamed je Božiji poslanik, običan smrtni čovjek koji je izabran da prenese poruku ljudima da bi ih spasio.
Oni se i po pitanju smrti razlikuju, Isus Hrist je umro na križu i bio pogreben, ali je uskrsnuo (vaskrsao) u treći dan po pismu te se smatra da on nije umro, budući da je živ.
Muhamed je nakon kraće bolesti umro u naručju jedne od svojih žena.
Prorok Muhamed je imao čak jedanaest svojih žena, ako ne računamo dvije konkubine (pošto je Allah samo njemu dozvolio da ima više žena nego što smije običan čovjek).
Redak iz Kurana (33:50) kazuje da Allah Muhamedu daje pravo da legne sa svakom vjernicom koja mu se ponudi, ako to on hoće.
Jedan hadit kaže da je svaka žena na koju je pao njegov pogled ili njegova sjena morala postati njegova žena da ne bi za njom uzalud žudio jer je to grijeh.
Muslimanski vjernici kažu da je to radio kako bi pomagao udovicama svojih pratilaca i prijatelja, ali i iz razloga da bi stvarao veze sa sljedbenicima kako bi širio poruku itd.
Isus Hrist se nikada nije ženio niti je ikada bio sa nekom ženom.
Allah (Bog) se proroku Muhamedu obraćao kroz posrednika, anđela Gavrila (Gavril, Gabrijel ili Džibril) dok se Bog (Otac) Isusu Hristu obraćao direktno kao svom Sinu.
Kada se Bog obraćao Isusu Hristu, on je odlazio u pustinju kako bi pobijedio Satanina iskušenja, a Muhamedova prvobitna reakcija je bila tipično ljudska.
Kad je prvi put čuo glas u pećini u koju se otajio radi molitve pobjegao je glavom bez obzira i uplašio se do krajnjih granica, čak je htio i da se ubije.
Prorok Muhamed nije bio sposoban da čini čuda jer mu Allah to nije dozvolio, a muslimani veruju da je Kuran njegovo najveće čudo izvedeno Allahovim diktiranjem stihova kroz anđela Gavrila (Gavril, Gabrijel ili Džibril) i da nijedno drugo osim njega i nije bilo potrebno.
Isus Hrist nije počinio nijedan grijeh tokom svog života, dok je prorok Muhamed kao čovjek jeste iako je izabrani i najbolji od svih ljudi.
Muslimani imaju vjerovanje da uprkos svemu, on nije počinio nijedan grijeh jer bi svaki njegov čin Allah opravdao.
Prorok Muhamed je sljedbenike učio da se do cilja vječnog spasenja stiže na prvom mjestu ličnim naporom odnosno slijeđenjem pet stubova islama kao javna deklaracija vjere, a oni glase:
Šehadet, odnosno svjedočenje o jednom Bogu i Muhamedu kao njegovom proroku, „namaz” ili ti molitva koja se obavlja pet puta u toku jednog dana, „zekat” naredba za imućne muslimane da jednom godišnje izdvoje dio svojih prihoda za siromašne, „zaum” odnosno, potpuni i obavezni post za vrijeme mjeseca ramazana, i „hadžiluk” pokloničko putovanje u najsvetiji grad, a to je Meka.
Za razliku od Muhameda, Isus Hrist je učio da se do vječnog spasenja stiže vjerom u Njega i pokajanjem jer je Carstvo Božije u nama.
Pored toga, Isus je ljude učio ljubavi, milosrđu, praštanju, toleranciji, samokritici prije same kritike drugih ljudi itd.
Isus Hrist nije nikada vodio ratove, nije ga zanimalo ništa materijalno, niti se služio mačem.
Jedne prilike je rekao apostolu koji ga je htio obraniti u trenutku uhićenja: “Vrati odmah mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača late od mača će i da ginu”.
Prorok Muhamed a.s. je bio veliki vojskovođa koji je propovijedao ubijanje nevjernika, ratovao je cijeli život i imao velika vojna osvajanja, a uz to i ratni plijen.
Pored teritorije i materijalnog, plijen su bile i žene.

Zajedničko kod Isusa Hrista i proroka Muhameda

Međutim, važno je reći da postoji jedna velika sličnost između Isusa Hrista i proroka Muhameda.
Isus je najvažniji prorok u islamu poslije Muhameda, tu ga opsiju kao savršenog čovjeka.
U Kuranu se nijedan drugi čovjek ne pominje više puta od Isusa dok se Muhamed pominje svega četiri puta.
Kuran, kao i Novi zavjet također govore o bezgrešnom začeću Isusovom, ali mu Kuran negira njegovo božanstvo.
Ovim riječima kazuje da “Allah nije uzeo sebi sina, i s Njim nema drugog Boga”, a djevičansku oplodnju sv. Marije Kuran objašnjava da “Allah stvara što on hoće.
Kada nešto odluči, On samo za to rekne: ‘Budi!’ — i ono bude”.
Po Kuranu Isus Hrist nije razapet, a kazuje ovako: “Nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo – jer ga je Allah uzdigao Sebi”.
Muslimanima je oduvijek čudno i apsurdno vjerovanje da bi Bog (Allah) svoju riječ utjelovio u Sinu svojemu, nakon čega bi dopustio ljudima da ga razapnu.
Ali oni to moraju da poštuju, i kroz povijest muslimanskog svijeta (izuzev Saudijske Arabije) gotovo da nije bilo države, carevine, kraljevine, kalifata ili republike koja ne bi tolerisala, odnosno prihvaćala i štitila ljude koji vjeruju u takva čuda u vezi Isusa Hrista.
U tom smislu je Islam kroz istoriju bio tolerantan, naravno ako se napadnuti hrišćani predaju bez borbe.
Danas to možda ne znači mnogo, ali treba imati na umu i cijeniti takve postupke.
Kao što i muslimani propovijedaju toleranciju, a nikako nebi smjeli zaboraviti da je zapadni, hršćanski svijet danas naseljen sa mnogo muslimana i oni u njemu imaju brojne muslimanske zajednice, dok u muslimanskom svijetu hrišćana više gotovo i nema.

Vjerska pokrivala: Burka, Nikab, Hidžab, Čador

I na kraju, Isus Hrist i prorok Muhamed a.s. su dvije velike ličnosti i slove kao temelj dvije najveće svjetske religije, a obaveza svih nas je da se oni i narodi druge vjeroispovijesti moraju poštivati!
Suočenje sa užasnom netolerancijom i nepodnošenjem Drugih je izazov našeg doba, a time se teško mogu baviti ateisti i nevjernici.
I’ da, samo iskreni vjernik može razumjeti u potpunosti ovu poruku..
Živjeli!




.