Zoran Erceg

Zoran Erceg branitelj kojeg su fizički napali

1906

Zoran Erceg je prije fizičkog napada, dok je pored njega prolazio premijer Andrej Plenković, uzviknuo:
Plenkoviću, kako te nije sram dizati spomenik ovom zločincu?
Sram vas bilo, pa upropastio je Hrvatsku.
Njemu dižete spomenik!?
Franjo Tuđman je ratni zločinac!

Nove video snimke pokazuje kako je nakon toga više Tuđmanovih poklonika napalo Zorana Ercega, a jedan od njih ga je kukavički udario u glavu sa leđa.

Zoran Erceg napadnut od strane više osoba


Podsjetimo, na predstavljanju spomenika kojem je prisustvovao cijeli državni vrh, Zoran Erceg je glasno viknuo “Tuđman zločinac” nakon čega je odmah fizički napadnut od strane više osoba.
Policija u posjedu ima i video snimke cijelog slučaja te analizira počionioce.
A splitski ratni veteran – invalid i humanitarni aktivist Zoran Erceg se oporavlja u u zagrebačkom KBC-u Rebro.
Pojedine privatne snimka iz neposredne blizine pokazuje kako je više Tuđmanovih poklonika napalo Zorana Ercega, a jedan od njih ga je udario u glavu sa leđa.
Udarac je uputio stariji muškarac koji se jasno vidi na snimku.
Na ovoj snimci se vidi i kako zaštitari odvlače Ercega iz mase, kojeg onda preuzimaju policajci.
Prema dostupnim informacijama koje mogu biti i netočne, policija je prekršajno prijavila samo Zorana Ercega da je izazvao sukob.
Za sad nitko i ne spominje prijavu protiv osoba koje su uhvatile Ercega, ali i starijeg muškarca koji ga je podlo udario u glavu sa leđa.
Aktivist Zoran Erceg se na predstavljanju spomenika pojavio u simboličnom žutom prsluku po uzoru na francuske prosvjednike.
Njegov moto je da ne treba podizati spomenike u čast Tuđmanu koji je zaslužan za zločine i masovna kršenja ljudskih prava, posebno prema nacionalnim manjinama, čemu je pridonijela huškačka i šovinistička politika stranke na čijem je čelu bio.
Nemam ništa protiv lijevih i desnih političkih stranaka i njihovog zakonitog djelovanja u Republici Hrvatskoj, ali sam protiv sve prisutnije netolerantne, totalitarne, fašističko – ustaške ideologije.

Zoran Erceg i crkveni biskupi u Bleiburgu


Zoran Erceg je postao poznati veteran kad je javno progovorio o crkvenim manipulacijama i popularizaciji ustaškog režima.
Osnivač inicijative “Dosta je, ja se vas ne bojim”, Zoran Erceg je povodom komemoracije u Bleiburgu optužio crkvene dužnosnike za manipulacije u toku mise.
Ako službena katolička Crkva govori o nevinim i pobijenim nakon Drugo svjetskog rata, a u isto vrijeme namjerno prešućuje šta su ti “nevini” radili prije Bleiburga, onda Crkva sramotno laže.
Ako Crkva govori o nevinim i pobijenim od strane partizana, a u isto vrijeme ne želi priznati ustaške zločine nad nevinim hrvatskim, srpskim i drugim narodima onda Crkvi nije stalo do hrvatskog naroda već je Crkvi stalo do obrane ustaškog režima i ustaške ideologije.
Ako službena katolička Crkva svake godine slavi misu na Bleiburgu, a ne želi doći u Jasenovac i pokloniti se nevinom, pobijenom i poklanom narodu, onda Crkva ne brine o Božjem narodu već brine o zločinačkom ustaškom režimu i njegovoj zločinačkoj ideologiji.
Takvo crkveno ponašanje nekih svećenika u Hrvatskoj treba javno osuditi.
Možda ste gospodo zaboravili da su i živi pripadnici ustaškog pokreta svjedočili na hrvatskoj televiziji kako su 1945. godine ustaše u Zagrebu pobile većinu onih koji nisu željeli ići put Bleiburga već su se namjeravali predati partizanima.
Pobili bi ih i više, ali nisu imali toliko vremena.
Zar to nije sramno!?
Takvoj sramnoj vojsci su bile potrebne i civilne žrtve jer će te iste žrtve kasnije koristiti za novo poticanje mržnje, razvoj i održanje političke ideologije.
Danas mladima tako treba objasniti i zašto je “otac domovine” Franjo Tuđman zabranio civilima napuštanje grada Dubrovnika 1991. i početkom 1992. godine.
Ovaj splitski fotograf, aktivist, humanitarac i 80% ratni invalid među rijetkim je braniteljima koji su se otvoreno usprotivili i teroru šatordžija iz Savske.
Spreman sam se sutra odreći domovine, ako njome bude vladala diktatura.
Ako se ne uspijem boriti protiv diktature i pobijediti, onda ću se odseliti među pingvine i reći da je moja domovina zemlja pingvina.
Oni bi navodno htjeli Hrvatsku za svoju domovinu, ali samo s onim političkim stanjem kojeg odrede oni sami, a ne građani Hrvatske.
To ne sliči na demokraciju, to sliči na fašizam.
Ja na to ne pristajem, kaže Zoran Erceg.

Najbolji spomenik Franji Tuđmanu je Hrvatska iz koje ljudi masovno bježe!
Franjo Tuđman je umro u 77. godini života 10.12.1999. godine u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu.
Prvi predsjednik neovisne Republike Hrvatske je preminuo od bolesti raka koju je svo vrijeme skrivao.
Iako je u demokratskom svijetu praksa da se građani informiraju kada visokopozicionirani političar boluje od neke teške bolesti kao u ovom slučaju.
On to nije dao napraviti, sve je skrivao kako slučajno nebi izgubio fotelju.
Uslijed posljedica liječenja raka počeo se u javnosti pojavljivati i sa perikom na glavi dok ga nisu raskrinkali novinari.
Interesantno je da tjednik koji je objavio ovu skandaloznu vijest ima potporu i donaciju od zaklade George Soros.

Džordž Soroš financirao Feral Tribune


Redakcija novog tjednika “Feral Tribune” bila je na adresi Šetalište Bačvice 10, a prvi broj pokrenut je od posuđenog novca.
S prve naslovnice novine je vrištao naslov “Ante Pavelić pronađen živ”, čime je novina aludirala na pomahnitalo ustaštvo koje je na velika vrata ušlo u sve društvene pore.
Iako je satira bila osnovno oružje tjednika Feral Tribune, u njemu su često otkrivani brojni istiniti skandali tadašnjih vladajućih i do tad netaknutih političara – od saborskih zastupnika, preko ministara, pa do članova same obitelji Franje Tuđmana.
Pisali su o privrednom kriminalu, pljačkama, ratnim zločinima koje su počinili pripadnici Hrvatske vojske i HVO u BiH.
Posebice je skandalozno bilo razotkrivanje zločina postrojbi Branimira Glavaša u Osijeku.
Među prvima su pisali o Merčepovoj postrojbi koja je u Zagrebu pobila troje članova obitelji Zec, među kojima je bila i 12-godišnja djevojčica, samo zato jer su bili Srbi.
Feral Tribune prosto šamara aktere poput Mate Bobana, Tomislava Merčepa, Stjepana Mesića, Vice Vukojevića, Gojka Šuška, a naravno, glavna zvijezda je Franjo Tuđman
Zakonske sankcije su nekako podnosili, ali najgore je bilo otvoreno i na svakom koraku prijetnje smrću.
Mnogi ugledni novinari i kolumnisti su prebrodili sve prijetnje i dali pečat uređivačkoj politici tjednika Feral Tribune.

Roman Leljak i sramni “Mit o Jasenovcu”

1996. godine je donesen zakon koji je javnu kritiku najviših dužnosnika proglasio kažnjivim djelom, pa je redakcija ubrzo bila zasuta tužbama zbog klevete i nanošenja duševnih boli.
Kad je privatizirana i distributerska kuća ‘Tisak’, tjedniku je prekinut dotok novca od prodaje, a glavni urednik je dobio poziv za mobilizaciju.
Zbog svih nepovoljnih okolnosti, tjednik Feral Tribune je nastavio funkcionirati samo zahvaljujući donacijama Džordža Soroša i njegove Zaklade, pa je tako sačuvana sloboda govora u netom oslobođenoj Hrvatskoj državi koliko se to moglo.
Nakon smrti Franje Tuđmana 1999. godine redakcija i dalje posluje, ali na rubu rentabilnosti jer su pritisci i dalje opaki, pa ga preuzima izdavačka kuća EPH u srpnju 2007. godine.
Ipak, godinu dana kasnije, izašao je posljednji broj ‘Feral Tribunea’.
Upravo ovaj tjednik je prvi javno razotkrio da Franjo Tuđman nosi periku i da je bolestan.
Drugi mediji, iako su za to znali, nisu smjeli da objave takve vijesti..




.