Većina nas zna da ambalaža od plastike u koju se pakuju voda, sokovi, jogurt, mlijeko, kobasice, salame itd. je namijenjena isključivo za jednokratnu upotrebu.
Da li ste znali ako je flaša namijenjena za jednokratnu upotrebu, ni slučajno je nebi trebalo koristiti ponovo ili više puta.
Samo jedno npr. sipanje vode u bocu u kojoj je bila voda nije preporučljivo jer se automatski otpuštaju kancerogene materije!
U ovom članku se upoznajte sa oznakama i naučite dodatno skriveno značenje istih.

Stručnjaci upozoravaju da izbjegavate plastičnu ambalažu koliko god se to može.
Boce, kese, kutije itd. u sebi sadrže sastojke koji mogu biti ozbiljno opasni po zdravlje jer su u dodiru sa hranom ili pićem koje konzumiramo.
Htjeli mi to ili ne, unosimo ih u organizam iako toga ponekad nismo ni svjesni.
Pogledajte police u trgovini gdje kupujete hranu i promislite koja to namirnica nije upakirana u plastiku?
Tek tada ćete shvatiti koliko kancerogenih elemenata unosimo u svoj organizam svakodnevno.

Plastična ambalaža i Bisphenol A (bisfenol a) opasan po zdravlje “BPA”

Jedna među najopasnijim je svakako hemikalija pod nazivom bisfenol A, koji se intenzivno koristi u proizvodnji polikarbonata.
Isti taj polikarbonat se onda koristi kao materijal od kojeg se pravi plastična ambalaža.
A.P. Diannin je prvi otkrio i sastavio bisfenol A 1891. godine.
Ovaj sastojak se dobija od dva ekvivalenta fenola i jednog ekvivalenta acetona.
Reakcija se katalizira kolorovodičnom kiselinom (HCl) i ključan je monomer za proizvodnju poliepoksida i polikarbonata.
Plastika izradjena sa bisfenolom je uglavnom prozirna, ali se lako može i bojiti pa nemojte da vas to zavara.
Takva plastika je elastična i ne može se lako razbiti, a u sebi je sadrže slijedeći proizvodi: boca za vodu, flašice ze bebe, sportska oprema, zubna plomba, sredstva za lijepljenje, leća – sočiva, CD-i, DVD-i te mnogi kućni električni uređaji.
Još 1930 je dokazano kako je bisfenol A veoma štetan po zdravlje.
Ali inicijativa je pokrenuta tek prije nekoliko godina i pokušava da se zabrani.
Ova supstanca dokazano remeti endokrini sistem oponašajući rad hormona.
Samim tim dokazani su njegovi brojni štetni uticaji na zdravlje, od gojaznosti, preko neuroloških poremećaja, poremećaja u radu mozga, žlijezda, do pojave nekih oblika kancera, problema sa reproduktivnim sistemom i srcem.
Krajem devedesetih i početkom dvijehiljaditih su obavljena mnoga istraživanja od kojih su neka veoma zanimljiva po godinama i zaključcima koji se skrivaju od javnosti:

Godina i zaključak sprovedenog istraživanja

1997 Uočeno povećanje težine prostate za 30%.
2002 Opadanje majčinskog ponašanja.
2002 Manja tjelesna težina, znakovi ranog puberteta i dužeg estrusa.
2003 Poništenje normalne seksualne razlike u moždanoj strukturi i ponašanju.
2004 Izražena Hiperaktivnost.
2004 Opadanje testosterona u testisima
2005 Trajne promjene genitalnog trakta.
2005 Promjene u tkivu dojki koje preodređuju stanice hormonima i karcenogenim tvarima.
2006 Stanice osjetljivije na harmone i rak.
2007 Stanice dojke preodređene za rak.
2008 Nepovoljni neurološki učinci.
2009 Dugotrajni nepovoljni reprodukcijski i kancerogeni učinci.
2009 Poremećaj razvoja jajnika.

Prodaja plastičnih flašica za bebe napravljenih od polikarbonata je napokon zabranjena u EU, SAD i Kanadi.
Međutim, apsurd je da nije zabranjena prodaja hrane upakovane u ovakvu ambalažu.
Ova štetna hemikalija ne nalazi se samo u plastičnim bocama nego i u plastičnim omotačima kobasica, salama, hrenovki itd.
Sa ovim materijalom su sa unutrašnje strane premazane limenke i konzerve.
Najnovija istraživanja su pokazala kako se kod 95% ljudi testiranih u Evropi, Americi i Aziji u organizmu nalazi prisutan bisfenol A!
Ostali opasni elementi koji se nalaze u plastičnoj ambalaži od materijala kojeg poznajemo kao PVC su ftalati kao i glutaraldehidi.
Njihova velika toksičnost je također dokazana za ljudski organizam.
Materijal koji se koristi za plastične čaše za kafu, za jednokratnu upotrebu ili za ambalažu brze hrane u vodi ispušta stiren koji je itekako kancerogen.
Pored navedenih tu je i teški metal antimon te hemijsko jedinjenje EPA.
Propisi EU i drugih zemalja utvrđuju maksimalnu dopuštenu količinu ftalata i glutaraldehida kao i količinu bisfenola A u hrani, ali niko zapravo ne testira hranu iz plastične ambalaže osim naučnika.
Rezultati su katastrofalni te jasno potvrđuju da se intenzivno i svakodnevno trujemo supstancama koje izazivaju rak.

Propisani zakoni

Dopušteni unos bisfenol A (BPA) je povećan 2007. godine od Evropske agencije za sigurnost hrane EFSA-e i to sa 10μg/kg na 50μg/kg tjelesne mase i smatra se sigurnim.
Sljedeće mišljenje EFSA-e 2017. god je Uredba EU o ograničenju korišćenja BPA u proizvodima sa kojim imaju kontakt djeca.
Supstance koje se koriste kao pomoćne za izradu flašica za bebe, boca kao i posuđa se može zaključiti da istu možemo koristiti i da rizik postoji kod neadekvatnog korišćenja i dugotrajne primjene, a posebno vulnerabilnih kategorija (djece, trudnica, ljudi sa oslabljenim imunitetom i hroničnim oboljenjima).

Oznake koje bi trebalo da ima svaka plastična ambalaža

Svaki proizvod u plastičnoj ambalaži trebalo bi da ima trouglasti znak na samoj boci ili na dijelu ambalaže, odnosno etikete u kojem se nalazi broj.
Upravo taj broj jasno označava o kojoj je vrsti plastike riječ, kao i da li se ista reciklirala.

1. PET ili PETE intenzivno skuplja bakterije, a od ovog materijala su izradjene boce za pice koje se mogu koristiti jednokratko, a svaka slijedeca upotreba je veoma rizicna.
2. HDPE ili PE-HD je vjerovatno jedna od sigurnijih plastika mada i u njima postoje neke primjese koje do danas nisu nikad testirane.
Najvise se upotrebljava za izradu djecijih igracaka, boca za deterdzente itd., a moze se vise puta upotrebljavati.
3. PVC ili V je jedan od najopasnijih, pogotovo ako se pocne grijati.
Strogo je zabranjeno grijati hranu u ovom materijalu – najpoznatiji sastojak i izazivac dijabetesa i raznih vrsta tumora.
4. PE-LD ili LDPE je relativno bezbijedna i moze se reciklirati.
Koristi se za izradu kesa, tkanina, kanistera, namjestaja itd.
5. PP se koristi za izradu pelena, casa, ambalaze za hranu, dijelova frizidera itd.
Dosta je otporna i bezbijedna po dosadasnjim istrazivanjima, ali ipak i ona sadrzi neke sastojke koji jos i danas nisu testirani.
6. PS Nije namijenjen da se zagrijava, a pretezno sluzi za izradu ambalaze i cuvanje hrane, ali i kod izrade kaseta, CD, DVD, ambalaze za jaja itd.
Ukoliko se osteti postaje veoma toksican prilikom dodira ili udisanja.
7. O Najcesce je oznacena pod “ostalo” jer sadrzi mjesavinu svega i svacega, a potrebno ga je izbjegavati u sirokom luku jer sadzi najveci postotak bisfenola A i opasan je po zdravlje.
Ovaj sastojak se ponekad lukavo koristi i kao nadopuna u mjesavinama svim ostalim brojevima

Flaširanu vodu, sokove itd. obavezno čuvajte na tamnom i hladnom mjestu.
Poslije otvaranja flaša i drugih proizvoda poput salama itd. preporučljivo je iste držati na hladnom mjestu bez izlaganja suncu i konzumirati u što kraćem roku ističu naučnici.
Ljudi uglavnom koriste istu plastičnu flašu od vode ili soka, više puta, ne znajući da to može kobno po zdravlje.
Plastična ambalaža je u većini slučajeva (98%) namijenjena isključivo za jednokratnu upotrebu!
Svi mi ponekad, naročito kad dođe lijepo vrijeme i kad treba da izađemo napolje, u žurbi dohvatimo prvu plastičnu flašicu koja nam dođe pod ruku i u nju natočimo vodu ili sok, da nam se nađe.
Izbjegavajte to i koristite što je moguće više staklene boce kako kod kuće tako i van nje!